Wednesday, October 1, 2014

# 43



FK Fruškogorac Šid 1913.

# 42



Subotički Spartak ponovno je ovih dana na stazama stare slave i na tabeli se nalazi odmah iza srpske neprikosnovene trojke, beogradskih večitih i Voše. U neka davna vremena, subotičani su se ponosili svojim stadionom, posebno izuzetnom travnatom podlogom. Danas, posle svake kiše teren je neupotrebljiv, a na tribinama često, osim vernih Marinaca, nikoga nema. "Golubovi" zaslužuju mnogo veću podršku, i navijača, i lokalne samouprave, jer tim iz jednog od najlepših gradova Srbije, sa samo malo truda, može naš fudbal dostojno da predstavi i u Evropi, za šta je potrebno i da stadion bude obnovljen u skladu sa UEFA standardima, pa da na njemu, pored mečeva ŽFK Spartak u Ligi Šampiona za dame, i muškarci, umesto da moraju evropske mečeve da igraju van svog grada, zaigraju pred konačno zbog njihovih uspeha i lepe igre, a ne zbog gostujućih timova, ispunjenim tribinama.

# 41


Mislili smo da je letošnji pogodak Van Persija čudo neviđeno. Ispostavilo se, kao mnogo puta do sad u fudbalu, da je 22.11.1969, u meču sa Istočnom Nemačkom u Napulju, Điđi Riva u 36. minutu postigao identičan pogodak, postavivši tako i konačan rezultat meča, 3:0.


# 40: Fudbalska lopta kroz istoriju



Od kada sam kao klinac počeo da gledam fudbal, doajeni sportskog vinjak-novinarstva Milojko Pantić i Zvonko Mihajlovski prosipali su svoje jezičke bravure u kojima su često loptu nazivali buba-marom: Deju, Piksija, Mijata nazivali su "čarobnjacima sa bubamarom", iako niti su oni bili obučeni kao čarobnjak Merlin, niti ih je pratila dobra livadska buba. Već tada se fudbal igrao sa loptama koje ni po kom osnovu na rečenog insekta nisu ličile, nego su se zvale Asteka, Etrusko, Kvestra, ili imale jednostavno na sebi samo preuveličan logo proizvođača.

Svi se sećamo priča naših deda, kako su pravili krpenjače, pa po ceo dan opleti fudbala bosonogi. U to vreme, kožnu fudbalsku loptu pravio je majstor, ručno je šio i vezivao i koštala je kao zimski kaput. Ako bi se imalo više od tri lopte, osnivao se odmah fudbalski klub.

Sa takvim loptama igralo se sve dok u Engkeskoj nisu došli na ideju direktnog televizijskog prenošenja mečeva. Na ovoj fotografiji fali engleski izum, koji se sastojao u tome da se lopta, radi bolje vidljivosti, jednostavno pravi od kože farbane u belo. Na malim televizorima, u crno-beloj tehnici, Englezi su gledali mečeve na svojim tada blatnjavim igralištima, a lopte su bile bele i pored terena uvedena je bila i obavezna kanta sa vodom, ukoja tu i danas, posebno na mailm igralištima, stoji, a u kojoj se blatnjava lopta prala, da bi u prenosu bila vidljiva.

Kako je fudbal postajao svetski spektakl, veliki proizvođači sportske opreme preuzeli su primat i u proizvodnji lopti, pa je tako adidas već od 1970. sa FIFA sklopio ugovor o tehničkoj saradnji, na osnovu koje je svake četiri godine za novo svetsko prvenstvo bio i i dalje jeste obavezan da izbaci novu, poboljšanu loptu.

Prva takva lopta naravljena je za Svetski kup u Meksiku 1970, kada je spoljašnji šav na lopti promenjen, i od kada se ona sastojala od spojenih šestougaonih panela, a ne dotadašnjih vodoravnih i horizontalnih pravougaonika. Paneli na lopti su pomešani crno-beli, jer je tako lopta, zaključak je bio, najuočljivija. Takav oblik lopte zadržao s eu oficijalnoj FIFA upotrebi do 1978, a na našim terenima, negde skoro i do devedesetih godina.

Zbog aerodinamike lopte, crna i bela polja u prenosu više su izgledala kao šare, te su upravo time inspirisani adidasovi inžinjeri kreirali loptu sa Tango šarom za svetski kup 1978, koja je više od dvadeset godina poslužila samo kao mustra na koju su se primenjivale šare koje su asocirale na zemlje domaćina narednih prvenstava, sve do 2002, kada je ukras na lopti nalikovao na japanski šuriken, a već 2006, i paneli na lopti postali su drugačijeg geometrijskog oblika, i od tada je to standard, koji je za rezultat dao i legendarni Džabulani iz Južne Afrike 2010, koji je, priznali su i sami proizvođači, bio jedan nepredvidivi promašaj, jer je lopta svoju aerodinamičnost ostvarivala ne prateći nikakve prirodne zakone, nego proizvoljno menjajući pravac u letu, u zavisnosti od rekacije svojih veštačkih materijala na atmosferske prilike i jačinu udarca.

Ovogodišnja brazuka izgleda kao noćna mora slikara foviste koji se udavio u apsintom izazvanoj halucinaciji, a po performansama sličnija je džabulaniju, nego legendarnim buba-marama.

Dok se sada za svaku priliku izbacuje nova lopta, sve više mi se čini da fudbal kakav se igrao belim loptama sa velikim Nike znakom u Španiji, Select loptama u Italiji ili Mitre loptama u Engleskoj krajem devedesetih, a pogotovo potezi koji su ostvareni jureći za i šutirajući adidas trikolor ili kvestru, neće nikada više biti ponovljeni sa ovim novim pokemon loptama, bez obzira na sve njihove veštački stvorene performanse.